Siniša Ilić i Bojan Đorđev | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Siniša Ilić i Bojan Đorđev

→

Siniša Ilić, vizualni umjetnik i Bojan Đorđev, kazališni redatelj surađuju od 1998. godine na hibridnim radovima na granici likovnih i izvedbeni umjetnosti kao koautori ili u većim kolaborativnim strukturama. Obojica su suosnivači i članovi uredničkog kolektiva TkH – Teorija koja Hoda – teorijske umjetničke platforme iz Beograda (od 2001.) u okviru koje ostvaruju velik dio svojih umjetničkih aktivnosti kroz istraživanja, umjetničke i teorijske akcije kao i radu  području kulturne politike. Radovi, umjetničke i teorijske akcije predstavili su u New Yorku, Beogradu, Documenti 12 u Kasselu, Zagrebu, Beču, Berlinu, itd. Članovi su istraživačko-uredničkog kolektiva i online publikacija Antijargon (antijargon.tkh-generator.net.)

Siniša Ilić (1977., Beograd). radi u području likovnih i izvedbenih umjetnosti i povremeno se bavi scenografijom. U radovima dekonstruira ikonografiju društvenih fenomena i mehanizama poput oblika rada, nasilja u društvu, koncepata edukacije. Radovi su mu često orijentirani k timskoj samoorganizaciji rada i suradničkim projektima s autorima iz različitih umjetničkih područja (vizualnih umjetnosti, ali i teorije, kazališta, izvedbenih umjetnosti). Magistrirao je i diplomirao slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Umjetničke rezidencije: ISCP New York, KulturKontakt, Beč i Akademie Schloss Solitude, Stuttgart. Izbor izložbi: Šta se desilo sa muzejem savremene umetnosti, MSU, Beograd, 2012.; Point blank, zgrada Geozavoda, Beograd, 2011., Life in the Forest, Arsenall Gallery, Bialystok; Izmeštanje, Prague Quadriennial of Performance Design and Space, Prag; No Network, 1st Time machine Biennial, Konjic, BiH, Neizvesne Adaptacije (s Tinom Gverović i Jelenom Vesić) umetnička galerija Kulturnog centra Beograd, Never that's when, Open Space, Beč, 2010; No ifs. No Buts, Depo, Istanbul; Neuporedivosti formiranje sumnjivog stanja (s Tinom Gverović), Galerija Nova, Zagreb; Cooperation not Corporation, ITS-Z1, Beograd; Ja sam to što jesam, Čačak, 2009.; Posledice, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd; The Law of Capital: Histories of Opression, Mesni muzej Ljubljana; Dear Countrymen and Woman, Gallery MC, New York, 2008.; Salon revolucije, HDLU, Zagreb; Beyond theory, WUK Kunsthalle im Exnergasse, Beč i SUSHI Gallery, San Diego; No! Against Racism and Exploitation and Colonization, Pavel House, Graz, 2007.; Drunk on Dreams, Fruehsorge Galerie, Berlin; Hibridno-Imaginarno, MSU vojvodine, Novi Sad; Off-Center Feminities, Kimmek Center, New York; Disapearance of Public Space, Salon MSU, Beograd, Press to Exit Gallery Skoplje.

Bojan Đorđev (1977., Beograd) kazališni je redatelj i performer aktivan u institucionalnom i nezavisnom kazalištu. Njegovi interesi u izvedbi uključuju kolektivno autorstvo, rad s eksperimentalnim dramskim pismom i post-dramsko kazalište. Diplomirao je kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu te je magistrirao je teoriju umjetnosti i medija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, gdje trenutno radi doktorat. Umjetničke rezidencije: Akademie Schloss Solitude, Stuttgart; Les laboratoires d'Aubervilliers, Pariz (u okviru TkH projekta How to do Things by Theory)  i Artslink/New York Theatre Workshop, New York. Od 2012. godine sudionik je DasArts master programa u Amsterdamu. Izbor kazališnih projekata: 2012: H. Guibert, Psi, Queer Zagreb/G.K. Gavella, Zagreb, 2011: G. Ferlec, Pismo Heineru Muller, Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb; J. Joyce, Izgnanici, Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd; 2009.: E. Jelinek/I. Sajko, Džeki Kenedi/Medeja, Bitef teatar, Beograd: J. Cocteau/P. Glass, Derišta (Les Enfants Terribles), Malo pozorište Duško Radović/Dom omladine, Beograd, 2008: I. Sajko, Žena-bomba, Beogradsko dramsko pozorište, Beograd; 2007.: I. Sajko, Rio bar, Magacin u Kraljevića Marka, Beograd; I. Sajko, Evropa, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Beograd; 2006.: G. Kapetanović/A. Đorđević/J. Walshe/B. Đorđev, Operrrra (je ženskog roda), BELEF/Botanička bašta Jevremovac, Beograd; R. Valser/A. Vujanović, No name: Snežana, Malo pozorište Duško Radović.

Pustinja slike

15.07.-31.08.2013.

Pustinja slike – istraživanje i kolaborativni lab

U nomadskom, dugoročnom projektu Pustinja slike (od 2002.) Ilić i Đorđev istražuju izvedbene potencijale komunikacije s publikom u različitim umjetničkim formatima kroz kritičko  čitanje slika koje nas okružuju. Ovaj umjetnički istraživački projekt baziran je na kolekciji sličica – sam izraz odnosi se na slike skupljene na različite načine (u elektroničkom i papirnatom formatu), koje označavaju moć i prostor slike u različitim političkim kontekstima, predstavljajući modele i imperative društveno prihvatljivog ili očekivanog ponašanja, kretanja, izgleda, ali i društvena napuknuća, pretjeranosti ili greške. Kolekcija kombinira medijske slike, bezbrojne u svojim izvorima i fotografija iz privatnih albuma. Projekt se, od svog nastanka 2002. seli kroz različite žanrove i kontekste na nesigurnoj poziciji između izvedbenih i vizualnih umjetnosti (uključujući performanse, tiskane formate koji kombiniraju tekst i sliku, performans predavanja, radionice, i sl.) – zadržavajući kao svoje glavni interes trenje, dijaloge i nesporazume između slika, autora i publike. Tijekom niza izvedbenih pokušaja i pogreški, projekt se odvaja od doslovnog korištenja slika iz arhiva i njihovog preiščitavanja i pokušava se fokusirati na čitanja društvene stvarnosti kao slike. Privremeno, slike su  udrugom planu i u fokusu su prijedlozi audio narativnih instrukcija kao navigacije za čitanje realnosti kao niza slika. Pitanja koja se trenutno nameću kroz projekt su: Postoji li intervencija u činu iščitavanja/tumačenja/prevođenja? Kako izvesti poremećaj realnosti? Kako napraviti, prepraviti ili uništiti sliku riječima ili zvukom? Pustinja slike je potencijalna maketa iz koje se čita recentna povijest izvedbe konzumacije slika i njezina političnost. Tijekom boravka u Rijeci autori bi radili na daljnjem istraživanju i novom izdanju/formatu projekta. Taj bi segment rada uključivao suradnju s riječkim umjetnicima iz područja vizualnih i izvedbenih umjetnosti (manipulacija slikama iz kolekcije sličica, projekcija, razgovor, snimljena ili improvizirana naracija, kombinacija slika s tekstom, slikovna analiza, itd.). Ovakav bi se praksa slikovne analize i komunikacije razvijala kao platforma za komunikaciju, alatka ili infrastruktura u okviru koje se umjetnici, preko koncepta  rada s ad hoc kolekcijama sličica razvijaju narative o vlastitoj praksi ili zajednički analiziraju svakodnevne događaje i njihove reprezentaciju u nezaustavljivom protoku slika koje nas okružuju. Neka od izdanja Pustinje slike su i : Picture by other means, Galerija Nova, Zagreb, 2012., The Black Box, Kvadrijenale Dizajna prostora i performansa, Prag, 2011., Prolazak – audio vodič za čitanje grada, galerija SULUV, Novi Sad, 2011., Pustinja slike - instrukcija, SUSHI Gallery, San Diego, 2008., Pustinja slike – demonstracija, WUK Kunsthalle im Exnergasse, Beč, 2008., Evropa Session, Akademsko pozorište Niš/ Centar za kulturnu dekontaminaciju, Pirot, 2006., radionica Jam  session, Univerzitet umetnosti u Beogradu, letnja škola Pirot, 2006., Operrrra (je ženskog roda), BELEF2005., Terror of the Desert of Picture, Bijenale umjetnosti, Bukurešt; 2004., SnowWhite Session, Vooruit, Gent / Schlosss Solitude, Stuttgart, 2004., Visibility itself – B-ing in the Desert of Picture, Vooruit, Gent / Queer Zagreb, Zagreb, 2002/0.

Ustanova POGON

→ www.upogoni.or

POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade je hibridna kulturna institucija utemeljena na novom modelu civilno-javnog partnerstva. Osnivači Pogona su Savez udruga Operacija Grad i Grad Zagreb. Pogon nije nezavisna institucija, ali jest institucija nezavisnih – s obzirom na svoju temeljnu svrhu (potpora nezavisnim organizacijama), na način upravljanja (participacija u odlučivanju) te s obzirom na kontekst (nastao je na inicijativu nezavisnih). Misija ustanove je pružati kvalitetan i pouzdan servis za produkciju, prezentaciju, medijaciju i afirmaciju nezavisnih suvremenih umjetničkih i kulturnih praksi te za aktivno sudjelovanje mladih u kulturnim i drugim aktivnostima u Zagrebu. Također, ciljevi su im i: osiguravanje prostora i adekvatnih uvjeta za produkciju i prezentaciju suvremenih kulturnih i umjetničkih programa zagrebačke nezavisne kulturne scene, kao i za programe organizacija civilnog društva koji potiču aktivno uključivanje mladih u kulturni i društveni život; promoviranje zagrebačke nezavisne kulturne scene i scene mladih te njihovih programe i aktivnosti koji se odvijaju u Pogonu, poticanje sudjelovanje nezavisnih kulturnih organizacija i umjetnika u međunarodnoj kulturnoj suradnji. Programski rad Pogona nije definiran estetskim kriterijima niti čvrstim programskim / kustoskim konceptom. Umjesto toga, on je određen politički – kao jedan od instrumenata kojim se premošćuje veliki jaz između javnog sektora i nezavisne scene. Tako svaka udruga, umjetnička organizacija i neformalna grupa može koristiti resurse Pogona za programe u polju suvremene umjetnosti i kulture, kao i različite aktivnosti za mlade. Prostori, oprema i privremeni ured mogu se besplatno koristiti za sve neprofitne aktivnosti. Istovremeno, Pogon razvija i vlastite aktivnosti, a trenutno je u fokusu međunarodni program umjetničkih rezidencija i europski projekt Corners. Pogon je član međunarodnih organizacija: Culture Action Europe, te mreže IETM.