Josip Mijić | Stvaraoci u rezidenciji | Kamov Residency

Josip Mijić

Josip Mijić rođen je 11. travnja 1975. godine u Travniku. Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u klasi prof. Ante Kajinića, a 2005. završio je poslijediplomski studij Ars sacra pod mentorstvom istog profesora. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru od akademske godine 2010./2011. započinje izradu doktorske disertacije iz područja umjetnosti s temom Tmasto i materijalno u vizualizaciji transcendentnog u sakralnom slikarstvu pod mentorstvom prof. Ante Kajinića. Doktorirao je 2017. na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu.

Od 2003. do 2012. bio je asistent/viši asistent na kolegiju Teorija prostora, od 2003. do 2018. asistent/viši asistent na kolegiju Kompjutorska grafika, a od 2018. docent, od 2013. do 2018. viši asistent na kolegiju Mali akt četvrte godine, a od 2018. docent i od 2014.  do 2018. viši asistent na kolegiju Mali akt  treće godine, a od 2018. docent, na ALU na Širokom Brijegu.

Od 2006. do 2012. bio je tehnički urednik i član uredništva časopisa Akademija Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu i Franjevačke galerije.

Godine 2007. bio je član žirija na 28. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska). Sudjelovao je na radionici Preventivna zaštita u muzejima – Njega i zaštita zbirki, koja je održana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine i u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu 2008. Po pozivu je sudjelovao na međunarodnom likovnom projektu The Same Wind the Same Rain održanom u Chiang Maiu (Tajland) 2012. godine. Boravio je u Cite internationale des arts u Parizu u ime ULUBiH-a 2013. godine. Bio je član organizacijskog tima međunarodnog projekta Bomb Gallery, održanog u Mostaru 2014. godine

Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb, Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Udruge likovnih stvaratelja Lašvanske doline, Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH i udruge ALUMNI ALU na Širokim Brijegu.

Radovi mu se nalaze u brojnim umjetničkim zbirkama: Franjevački muzej i galerija Široki Brijeg (Široki Brijeg, BiH), Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine (Sarajevo, BiH), Nacionalna knjižnica Katalonije (Barcelona, Španjolska), Udruženje anonimnih artista (Banja Luka, BiH), Galerija „Fonticus” (Grožnjan, Hrvatska) i drugi.

Dobitnik je: Druge nagrade na natječajnoj izložbi Pasionski motivi koja je održana u Muzeju „Mimara”, Zagreb 2005.; Prve nagrade na 27. međunarodnom natječaju u mini-otisku u Cadaquesu (Španjolska) 2007.; Nagrade za slikarstvo na 6. bijenalu umjetnosti minijature BiH u Tuzli 2011.; Druge nagrade na međunarodnoj natječajnoj izložbi minijature Minimum maximum 4 u Banja Luci 2013.; Treće nagrade na natječajnoj izložbi Promjena Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH u Mostaru 2016.; Nagrade na Jesenskom likovnom salonu 2016. Društva hrvatskih likovnih umjetnika Federacije Bosne i Hercegovine u Mostaru 2016.; Prve nagrade u kategoriji kiparstva i Grand Prix na prvom salonu minijaturne umjetnosti u Rijeci – RIJEKA MINI ART 2017. 

Do sada je imao 25 samostalnih i sudjelovao je na više od 150 skupnih izložbi u zemlji i u inozemstvu.

Život u kutiji

06.-29.08.2018.

Umjetnik preko projekta Život u kutiji problematizira pitanje čovjeka i čovjekovih odnosa prema samome sebi i prema drugima u hi-tech svijetu 21. stoljeća. Pokušava uspostaviti kreativni međuodnos kao proces u kojemu mijenjajući svijet mijenjamo sebe, i mijenjajući sebe mijenjamo svijet.

Umjetnik problemu ne pristupa realističko-mimetičkom interpretacijom konkretne stvarnosti nego redukcionističkim jezikom stvarnost dihotomijski raščlanjuje na geometrijski oblikovnu materičnost i tmastu transcendentnost. Mišljenja je da se jedino resetiranjem zbiljskog na ishodišno bitno može ući u koštac s problemom. Uz pomoć tmaste boje i oprostorenog kvadrata (kvadratično-mrežaste materičnosti), umjetnik ostvaruje dinamičku sliku dijalektike između transcendentnoga i zemaljskoga, dualizam unutar kojeg se oprečne strane nadopunjuju i svojim postojanjem međusobno potvrđuju.

Pored unutarnjega „ukutijavanja“ umjetnik „ukutijava“ sve radove zlatnim baroknim okvirima, odnosno postavlja zlatnu barijeru, rubnicu, na mjestu gdje se vanjski konkretni svijet dodiruje s virtualnim, apstraktnim. Umjetnik zlato uzima zbog njegova ambivalentnoga simboličkoga značenja. S jedne strane  zlato pokazuje stanje konkretnoga svijeta u kojemu su sliko-objekti nastali (zlato s aurom ekonomije), a s druge strane, pak, kao metafora svjetla (zlato s aurom slave), ono naglašava mogućnost revitalizacije svijeta i ponovnoga uspostavljanja duhovnoga središta.

Umjetnik nastavlja s daljnjim „ukutijavanjem“. Dodaje i preostalu, šestu, stranicu kubusa koja zamućuje/priječi jasan pogled u apstraktni umjetnikov istraživački svijet. „Ukutijavanjem“ umjetnik ne bježi od stvarnosti nego ima potrebu za privatnošću –  da bude sam, a da pri tome ne bude usamljen. Zanimaju ga doživljaji proizvedeni ulaženjem u sebe i u svijet.

HDLU Rijeka

→ hdlu-rijeka.hr/hr/

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka dobrovoljna je strukovna i nestranačka udruga likovnih umjetnika koji žive i djeluju na području Republike Hrvatske.         

Djelatnost Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka odnosi se na likovnu umjetnost. Pod time podrazumijevamo poticanje suvremenog likovnog stvaralaštva, razvijanje i promicanje slobode umjetničkog djelovanja, unaprjeđivanje i poticanje hrvatske likovne umjetnosti, sudjelovanje u donošenju propisa i zakona vezanih za likovno stvaralaštvo.

U radu Udruge sudjeluju njezini članovi koji u koordinaciji i organizaciji s tajništvom Udruge ostvaruju svoje likovno djelovanje i svoj program. Važna je uloga Udruge u suoblikovanju likovnih kretanja u gradu Rijeci i Republici Hrvatskoj.

Nukleus današnjeg društva nastao je u 19. stoljeću od umjetnika izraslih iz riječke škole crtanja, osnovane 1878. Uz potporu bogatih građana, oni su se uglavnom školovali u Italiji (Venecija): Stefanuzzi, Angelović, Colombo, Simonetti, F. Pavačić, J. Moretti Zajc.

Nakon Drugog svjetskog rata nekolicina riječkih umjetnika započela je djelovati u okviru Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, nastojeći premostiti ratni diskontinuitet likovnog života. Već u kolovozu 1945. Rijeka ima priliku vidjeti izložbu umjetnika - partizana: Božene Vilhar, Vlade Potočnjaka, Zdenka Venturija. Iste godine, u studenom, u Rijeci je otvorena umjetnička škola.

Poslijeratni kontinuitet nastavljaju Vilim Svečnjak, Romolo Venucci i Vinko Matković, koji 1946. osnivaju podružnicu ULUH-a sa 9 članova i otvaraju tečaj crtanja koji su vodili Božena Vilhar, Vilim Svečnjak, Milan Uzelac, Romolo Venucci, Jakov Smokvina, Vinko Matković i Zvonko Car. Oni čine jezgru oko koje se okupljaju umjetnici iz svih krajeva.

Trenutno naše udruženje broji preko 200 članova, a u tajništvu su zaposlene dvije osobe. Program se ostvaruje u suradnji Upravnog odbora, Umjetničkog savjeta, umjetnika i tajništva, a posebno je važan svakodnevni rad s članstvom. Izložbe se održavaju u našoj Galeriji Juraj Klović, a i u drugim izložbenim prostorima Rijeka. Surađujemo s mnogim institucijama istog ili srodnog karaktera u zemlji i inozemstvu.